Lečenje dijabetesa

Lečenje dijabetesa podrazumeva nefarmakološku terapiju (promena načina života- uvođenje pravilnog načina ishrane, prestanak pušenja, povećanje fizičke aktivnosti ) i farmakološku terapiju- lečenje lekovima.

LEČENJE DIJABETESA TIPA 1

Ukoliko bolujete od  dijabetesa tipa 1, vaš organizam je potpuno ili skoro potpuno izgubio sposobnost stvaranja insulina, pa se on mora unositi spolja - u obliku injekcija.

Osnovni cilj vaše terapije je sprečavanje variranja nivoa šećera u krvi (kontrola glikemije u toku dana), tj. sprečavanje nastanka stanja sa preterano povišenim ili preterano sniženim vrednostima šećera u krvi (hiperglikemija i hipoglikemija) koja mogu biti potencijalno opasna po život.

Kako bi ste održali nivo šećera u optimalnim granicama   (3.75-6 mmol/L) , neophodno je da se usaglase

1.doza insulina - određuje je lekar, a možete je podešavati prema vrednostima šećera u krvi

2. količina ugljenih hidrata koju unosite obrokom

3.intenziteta fizičke aktivnosti.

LEČENJE DIJABETESA TIPA 2

Kod dijabetesa tipa 2 osim kontrole nivoa šećera u krvi , terapija ima za cilj i lečenje stanja koja su povezana sa ovim tipom dijabetesa:

  • gojaznost
  • povišeni krvni pritisak ( hipertenzija ),
  • povišene masnoće u krvi ( dislipidemija )
  • otkrivanje i lečenje komplikacija dijabetesa.

Nefarmakološka terapija podrazumeva zdrav način života:

  • pravilnu ishranu (pročitajte u posebnom poglavlju - ISHRANA DIJABETIČARA)
  • povećanje fizičke aktivnosti
  • prestanak pušenja
  • smanjenje unosa alkohola

Na ovaj način se ne reguliše samo nivo šećera u krvi, već se leče i sva ona prateća oboljenja koja doprinose pogoršanju opšteg zdravstvenog stanja dijabetičara.

Pokazalo se da smanjenje kalorijskog unosa i gubitak telesne mase od svega 5-7 % često dovodi do značajnog  sniženja nivoa šećera u krvi kod osoba sa tek otkrivenim dijabetesom tipa 2, a kod više od 50% do  početne normalizacije nivoa šećera.

Unos soli je ograničen na 6 grama za one koji imaju normalan arterijski pritisak i 3 grama za osobe sa povišenim arterijskim pritiskom.

Unos kafe od 2 do 4 dnevno, izbegavati je u kasnim večernjim satima. Izbegavati jake čajeve - crni (ruski, indijski) i zeleni čaj. Unošenje mineralnih voda je zdravo, korisno i osvežavajuće. Preporuka je koristiti mineralne vode sa malim sadržajem natrijuma.

Unos alkohola se izrazito ne preporučuje. Povremeno možete konzumirati 1 do 2 jedinice alkoholnog pića. Jedna jedinica je mala čašica žestokog pića (0,3 rakije, viskija, konjaka, vinjaka, votke ili 3 dl piva ili 1 dl vina).

Fizička aktivnost veoma je važan deo terapije. Ona omogućava regulisanje i održavanje optimalne telesne težine, poboljšava krvotok, omogućava bolju iskorištenost glukoze i smanjenje potrebe za insulinom, smanjuje stres i napetost.

Koja i kakva fizička aktivnost?

- preporučuje se fizička aktivnost u trajanju od  najčešće 30min dnevno ( započeti sa 20min, i produžavati do 60 min).

- početi sa tri puta nedeljno, a povećavati na 5-7 puta.

- u zavisnosti od zdravstvenog stanja pacijenta, to može biti brzo hodanje, trčanje, plivanje, vožnja bicikla.

- intenzitet u početku ne treba da prelazi 55% maksimalnog pulsa, postepeno se može povećavati do 65 odn. 80% maksimalnog pulsa, zavisno od stanja pacijenta. Maksimalni ili radni puls se izračunava po sledećoj formuli :  radni puls= (220 - godine) x 0,55

Ukoliko niste u stanju da svaki dan sprovodite neki od programa pojačane fizičke aktivnosti, ono što možete uraditi jeste sledeće :

  • koristite stepenike umesto lifta
  • idite peške umesto kolima ili autobusom, ili izađite jednu stanicu ranije i prošetajte
  • idite peške u prodavnicu
  • pratite decu u njihvoim fizičkim aktivnostima
  • očistite sneg, sredite baštu…

Farmakološka terapija dijabetesa tipa 2 podrazumeva uvođenje lekova za snižavanje nivoa šećera u krvi tzv . oralnih antidijabetika. U odnosu na vrednosti glikemije lekar će odabrati odgovarajuću dozu i vrstu leka, a kod dijabetičara kod kojih ni maksimalne doze oralnih antidijabetika ne postižu zadovoljavajuće nivoe šećera u krvi, razmatra se uvođenje jedne ili više doza insulina.

Pored toga, u terapiju se uključuju i lekovi za snižavanje nivoa masnoća u krvi i povišenog  krvnog pritiska, čime se usporava razvoj kardiovaskularnih oboljenja.

Važno je zapamtiti kako je dijabetes hronično oboljenje koje vremenom, ukoliko se ne leči,  izaziva oštećenje, poremećenu funkciju ili slabljenje funkcije niza organa. Stepen oštećenja direktno zavisi od visine glikemije tj. vrednosti šećera u krvi. Pošto se simptomi dijabetesa povlače ukoliko je glikemija niža od 11.1 mmol/L, bolest može nekontrolisano i neopaženo da napreduje, izazivajući sve veće komplikacije, pre svega na malim i velikim krvnim sudovima i nervima, što vremenom dovodi do poremećene funkcije brojnih organa  ( vidi komplikacije dijabetesa). Stoga je za svakog dijabetičara od izuzetnog značaja redovno praćenje vrednosti šećera u krvi (kontrola glikemije) čime se proverava uspešnost primenjene terapije i šećer „drži pod kontrolom”.